Svaki put kad se na terenu sretnu momčadi Jürgena Kloppa i Pepa Guardiole, utakmica garantira visoku razinu igre, odličnu zabavu i pregršt drame. Liverpool protiv Manchester Cityja susret je dvojice ponajboljih trenera današnjice s najbolje istreniranim ekipama i gotovo najvišim kalibrom igrača koje suvremeni nogomet ima za ponuditi. Tako je bilo i jučer.

Obojica menadžera odlično su identificirali slabosti druge momčadi i onda ih napali. Liverpool je uvjerljivo bolje ušao u sam susret i brzo nametno svoj stil igre, stisnuvši City duboko na njegovu polovicu terena; Guardiola je, naravno, također imao plan kako napasti, ali njegova je ekipa utakmicu počela u izrazito uskom rasporedu i bez ventila kroz koje bi se otpustio pritisak s druge strane.

Kloppov 4-3-3 bez lopte vjerojatno je najbolja kombinacija kompaktnosti, agresivnosti i koordinacije koja postoji u današnjem nogometu. U fazi obrane, Liverpoolovi su se igrači dizali izrazito visoko i odlično zatvarali sve kanale za centralnu progresiju, čime su suparnike usmjeravali na bok i onda se ondje obrušavali na čovjeka s loptom.

Pepu u toj situaciji nije pomogla činjenica da su mu na klupi bili Raheem Sterling i Ferran Torres, brzi igrači vertikalnog kretanja koji bi aktivno napadali prostor iza leđa suparničke obrane. City je zbog toga u uvodnim minutama susreta ovisio o Liverpoolovim pogreškama u posjedu kako bi stvorio šansu ili eventualno kroz efektivni presing tražio put prema golu. No, s nekom blagom varijantom srednjeg bloka, taj je pristup propao i prije nego što je uopće počeo.

Na Cityjevu sreću ni Liverpoolovi napadi nisu pronalazili svoju metu, a momentum Anfielda je polako gubio snagu, pa je i Guardiolina momčad ponovno pronašla put prema naprijed. Sredinom prvog poluvremena Građani su uspostavili dominaciju posjeda i polako gradili mrežu oko domaćeg šesnaesterca.

Tu su se također vidjele dvije velike slabosti Kloppove ekipe.

KLOPPOV PROBLEM U SREDINI

Prva od njih je, naravno, izostanak Trenta Alexander-Arnolda kojeg je na desnoj strani zamijenio James Milner. City je s pravom tu stranu terena identificirao kao vrata prema pobijedi te veliki dio svojih napada temeljio na kombinacijama i uspostavljanju superiornosti na lijevom krilu. Iako TAA nije igrač poznat po svojim obrambenim pothvatima, sama činjenica da je City mogao gotovo u potpunosti ignorirati Milnerovu prisutnost u napadu uvelike je limitirala Redse.

Foden je konstantno napadao prostor iza obrane dok su Kevin De Bruyne, Bernardo Silva i João Cancelo kombinirali između linija baš na toj strani. City je fazu napada zbog toga temeljio na dva glavna pristupa.

Prvi je uključivao rastezanje Liverpoolova bloka preko Fodena i Gabriela Jesusa na krilima i onda traženje De Bruynea, Jacka Grealisha ili Bernarda Silve u halfspaceu. Kada bi lopta došla do tih glavnih kreatora, posjed bi se brzo selio na krila, odnosno linije bi se parale dijagonalama ili vertikalama iza Liverpoolove obrane. Drugi pristup bio je brza promjena strane nakon uspostavljanja kontrole posjeda. Reciklaža lopte Cityjeva je specijalnost i baš je tako zabio za 1-1, kad je Jesusov prodor s desne strane popraćen dobrim dodavanjem prema lijevoj strani za Phila Fodena.

No, druga velika slabost u Liverpoolovoj momčadi nalazila se na sredini terena. Kloppov trojac u veznom redu nije mogao zadržati loptu i odhrvati se agresivnom kontrapresingu Cityjevih igrača. Jučer je Liverpoolu definitivno nedostajao netko poput Georginija Wijnalduma ili pak ponovno nedostupnog Thiaga Alcântare, igrača koji su mogli u potpunosti promijeniti omjer snaga na sredini terena. Između 25. i 45. minute Liverpool je uspio poslati svega 11 dodavanja u zadnju trećinu, dok je City u istom tom vremenskom razdoblju zabilježio čak 42.

Pa ipak, čak i uz te nedostatke u osoblju i egzekuciji, Kloppova je momčad bolje koristila momentum te individualnom kvalitetom i pribranošću pred suparničkim golom, što je itekako nedostajalo Cityju, dvaput dolazila u prednost. Cityju nedostaje klasična devetka koja može trpati golove i finiširati sve te prilike koje nevjerojatni playmakeri iz utakmice u utakmicu serviraju na pladnju. No, problem čak i nije u nedostatku takvog profila igrača, već u tome da nitko u tom multimilijunskom rosteru ne posjede potrebnu hladnokrvnost pred golom. Gotovo svaka prilika u suparničkom šesnaestercu propala je baš iz tog razloga.

GUARDIOLIN PROBLEM U NAPADU

City ima tendenciju kompliciranja onda kad se od igrača traži da pronađu najjednostavnije moguće rješenje prema mreži. Neovisno o tome tko se nađe u zoni udarca, redom će svi odigrati dva ili tri poteza previše i time suparniku dati nekoliko dodatnih sekundi da pokrpa eventualne rupe u sistemu.

Foden je potencijalno rješenje tog problema. Mladi Englez ima zavidan repertoar vještina i osim nevjerojatne tehničke kvalitete također i aktivno napada prostor, kao što smo mogli vidjeti tijekom gotovo cijele utakmice na Anfieldu. Pa ipak, jedan igrač koji će često biti ili lažna devetka ili kreativno krilo ne može trpati golove na dovoljno dosljednoj bazi da bi nadoknadilo taj kolektivni nedostatak u egzekuciji.

Pogotovo kada se to usporedi s Liverpoolom, koji treba jednu pravu priliku kako bi zatresao suparničku mrežu. City je dosta dobro držao Mohameda Salaha i društvo pod kontrolom, ali jedan trenutak magije bio je dovoljan da potpuno propara blok. Zanimljivo je to kako se Cityju isto dogodilo s Leom Messijem protiv Paris Saint-Germaina u Ligi prvaka i to je zasigurno nešto na čemu će Pep morati raditi ako želi i dalje dominirati. Činjenica da njegova obrana prelako ispada onda kad mora braniti prostor na rubu šesnaesterca zabrinjavajuća je za momčad Cityjevih ambicija.

Koliko god Liverpool bio izdrilana momčad koja igra nogomet na zavidnoj razini, sinoć ju je još jednom na svojim ramenima nosio baš taj neizbježni Salah. Nevjerojatna je lakoća s kojom brzonogi Egipćanin kontrolira loptu i skače s uloge kreatora na hladnokrvnog realizatora. Na kraju krajeva, Klopp nije mnogo toga promijenio na prijelazu iz prvog u drugo poluvrijeme, a njegova je ekipa ipak izgledala mnogo odlučnije i bolje nakon pauze.

Razlika između Liverpoola i Cityja ipak se na kraju svela na samu realizaciju u kaznenom prostoru. Ipak, završilo je neodlučeno, što je, s obzirom na prikazano, i najpravedniji ishod odlične utakmice u kojoj smo gledali trenutno najbolji nogomet na planetu.

Domagoj Kostanjšak | Telesport

Previous articleSuđenje u HNL-u: Ipak se kreće?
Next articleMr. No Good